Zabrana zlata 1933.
Također: Executive Order 6102, Konfiskacija zlata SAD-a, Gold Recall 1933
Zakonska odredba SAD-a iz 1933. koja je obvezala privatne osobe na predaju zlata Federalnim rezervama i zabranila privatno posjedovanje zlata na gotovo četrdeset godina.
Sviđa li vam se ono što vidite i čitate?
U to da preciousmetalprices.com ostane brz, pregledan i besplatan ulažemo cijelo svoje srce — bez naplatnih zidova, bez nereda, samo pouzdane činjenice i cijene uživo. Ako vam to pomaže, najljepši način da kažete hvala jest da to proslijedite dalje. Svako dijeljenje pomaže drugom ulagaču da nas otkrije i održava projekt na životu. 💛
Sviđa li vam se ono što vidite i čitate?
U to da preciousmetalprices.com ostane brz, pregledan i besplatan ulažemo cijelo svoje srce — bez naplatnih zidova, bez nereda, samo pouzdane činjenice i cijene uživo. Ako vam to pomaže, najljepši način da kažete hvala jest da to proslijedite dalje. Svako dijeljenje pomaže drugom ulagaču da nas otkrije i održava projekt na životu. 💛
Zabrana zlata iz 1933. smatra se jednom od najdubokosežnijih državnih intervencija u privatna imovinska prava u modernoj ekonomskoj povijesti. Povod je bila Velika depresija: masovno nagomilavanje zlata odvodilo je likvidnost iz bankovnog sustava i prijetilo zlatnom standardu SAD-a. Dana 5. travnja 1933. predsjednik Franklin D. Roosevelt potpisao je Executive Order 6102, kojom su svi američki građani bili obvezni zlatnike, zlatne poluge i zlatne certifikate u vrijednosti većoj od 100 US dolara predati Federalnim rezervama do 1. svibnja 1933.
Sadržaj propisa i naknada
Vlast je za predano zlato isplatila službenu fiksnu cijenu od 20,67 US dolara po troy unci. Nekoliko mjeseci kasnije — donošenjem Zakona o zlatnim rezervama (Gold Reserve Act) u siječnju 1934. — vlada je službenu cijenu zlata podigla na 35,00 US dolara po troy unci. Time su oni koji su predali zlato u trenutku izgubili oko 41 % kupovne moći, koja je neposredno pripala državnoj blagajni. Ova devalvacija dolara u odnosu na zlato bila je politički namjerna: trebala je prekinuti deflaciju i pojeftiniti izvozne proizvode.
Iznimke su se primjenjivale na:
- Nakit i zubno zlato do određenih količina
- Zlatne predmete s priznatom numizmatičkom vrijednošću (numizmatika)
- Industrijsko zlato
Ukidanje i nasljeđe
Zabrana posjedovanja ostala je na snazi gotovo četiri desetljeća. Tek 31. prosinca 1974. američki su građani smjeli slobodno stjecati i posjedovati fizičko zlato — nedugo nakon što je Bretton-Woodski sustav 1971. propao pod Nixonom (usp. Bretton Woods). Cijena zlata potom je u narednim godinama naglo rasla: s 35 USD/oz (1971.) na više od 800 USD/oz (siječanj 1980.).
| Događaj | Datum | Cijena zlata (USD/oz) |
|---|---|---|
| Executive Order 6102 | 05.04.1933. | 20,67 (službena) |
| Gold Reserve Act | 30.01.1934. | 35,00 (nova fiksna) |
| Ukidanje zabrane posjedovanja | 31.12.1974. | ~186 |
| Vrhunac uzlaznog tržišta | Sij. 1980. | ~850 |
Pouke za ulagače
Zabrana zlata pokazuje da su države u ekstremnim kriznim situacijama sposobne izravno zadirati u privatno vlasništvo. Za današnje ulagače ova je povijesna epizoda ponovljivi argument u raspravi o fizičkom zlatu nasuprot papirnog zlata te o izboru mjesta pohrane. Diversifikacija po jurisdikcijama — primjerice putem carinskog slobodnog skladišta — djelomično se argumentira upravo time. Povijesni razvoj cijena jasno pokazuje koliko je snažno cijena zlata reagirala nakon što je privatno posjedovanje dopušteno.
Nije porezni ni investicijski savjet: pitanje kako prošle državne intervencije trebaju utjecati na buduće investicijske odluke individualna je procjena; po potrebi se obratite financijskom ili poreznom savjetniku.
Ukratko
Američka zabrana zlata iz 1933. prisilila je privatne osobe da predaju zlato po cijeni znatno nižoj od one koju je država ubrzo sama odredila, te je ostala na snazi do 1974. — upečatljiv primjer državne intervencije na tržištu plemenitih metala koji i danas utječe na raspravu o fizičkom posjedovanju zlata i diversifikaciji mjesta pohrane.