Porezi na plemenite metale u Hrvatskoj

Zašto se prodaja plemenitih metala u Hrvatskoj ne smatra dohotkom

Hrvatsko pravo ne rješava prodaju poluge tako da porezna obveza nastane pa se onda oprosti — ono ide korak ranije. Nosiva odredba je čl. 8. st. 2. t. 4. Zakona o porezu na dohodak (ZPD, NN 115/16 do 152/24, na snazi od 1. siječnja 2025.): „primici od otuđenja osobne imovine, osim imovine iz članka 59. ovoga Zakona“. Zlatna ili srebrna poluga u rukama fizičke osobe upravo je to.

Mjesto te odredbe u zakonu nije sporedan detalj, nego sam dokaz:

• Poglavlje VI. (čl. 8.) — „PRIMICI KOJI SE NE SMATRAJU DOHOTKOM“: ondje stoji prodaja osobne imovine;
• Poglavlje VII. (čl. 9.) — „PRIMICI NA KOJE SE NE PLAĆA POREZ NA DOHODAK“: bez plemenitih metala;
• Poglavlje VIII. (čl. 10.) — „OSOBNA OSLOBOĐENJA“: samo diplomati i konzularno osoblje.

Valja otkloniti i jedan naizgled uvjerljiv argument: da bi prodaja metala ionako „propala kroz mrežu“ jer za nju nema odgovarajuće vrste dohotka. Članak 39. st. 2. ZPD-a sadrži pravu sabirnu odredbu — drugi dohodak čine svi primici koji se ne smatraju primicima od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine ili kapitala, a nabrajanje u st. 3. izričito je samo primjerično („osobito se smatraju“). Bez čl. 8. primitak bi bio oporeziv, pa je čl. 8. st. 2. t. 4. jedina nosiva odredba. Granica joj stoji u istom članku: čl. 8. st. 4. ZPD vraća primitak u oporezivi dohodak ako je u svezi s ostvarivanjem dohotka iz čl. 5. st. 2.

⚠️ Nijedno objavljeno mišljenje Porezne uprave ne obrađuje prodaju poluga ili bullion kovanica s gledišta poreza na dohodak; dostupna mišljenja o zlatu odnose se na PDV. Tvrdnja ovog odjeljka počiva na tekstu zakona, a ne na upravnoj praksi.

Tri različite konstrukcije u tri različita poreza

Hrvatska nema jedan model, nego tri, i svaki nosi drugo ime. Tablica je najkraći mogući sažetak ovog vodiča.

Da je kod PDV-a riječ o pravom oslobođenju, a ne o rupi u zakonu, potvrđuju dvije neovisne provjere u tekstu. Prva: postoji pravo izbora za oporezivanje (čl. 115. ZPDV) — birati se može samo ondje gdje bi obveza inače postojala. Druga: izričito je propisano da to oslobođenje ne nosi pravo na odbitak pretporeza (čl. 58. st. 4. t. 1. ZPDV poimence navodi čl. 114.). Oboje bi bilo besmisleno kada porezna obveza uopće ne bi nastala.

Posljedica se vidi već pri prvoj kupnji: zlato i srebro kupljeni istoga dana kod istog trgovca nose različit račun, a pri prodaji isti porezni rezultat. Kako to izgleda s kupčeve strane, opisuje vodič kupnja zlata.

Nema razdoblja držanja i nema praga

Iz nepostojanja predmeta oporezivanja slijedi niz posljedica koje se u praksi traže na krivom mjestu. Nema roka nakon kojega dobitak „postaje“ neoporeziv, nema iznosa do kojega se ne plaća i nema obrasca ni rubrike u godišnjoj prijavi.

Pojam razdoblja držanja opisuje mehanizam koji postoji u nekim drugim pravnim porecima; hrvatski ga za fizički metal ne poznaje. Isto vrijedi za prag kod kapitalnog dobitka.

Što se ipak isplati sačuvati

Iz činjenice da račun nije potreban za obračun poreza ne slijedi da ga treba baciti. Dokumentacija o kupnji potrebna je zbog podrijetla sredstava, što je posve odvojeno pitanje kojim se bavi zaseban odjeljak niže. Uz svaku kupnju zadržite račun s masom, čistoćom i nadnevkom te bilješku o načinu plaćanja. Tko vodi evidenciju o više kupnji, može radi preglednosti posegnuti za FIFO načelom; porezno ono ovdje ništa ne mijenja.

Dvogodišnji rok vrijedi samo za financijsku imovinu

Najčešća pogreška u hrvatskim tekstovima o ulaganju u zlato jest prijenos dvogodišnjeg roka s vrijednosnih papira na fizički metal. Taj rok postoji, ali pripada drugom poglavlju zakona. Članak 67. st. 8. ZPD-a određuje da se kapitalni dobitak „ne oporezuje“ — zakon ovdje ne govori o oslobođenju — kada je financijska imovina otuđena nakon dvije godine od dana nabave, kada je stečena nasljeđivanjem te kada se otuđuje između bračnih drugova, srodnika u prvoj liniji i drugih članova uže obitelji iz čl. 14. st. 4. i 5. ZPD, kao i između razvedenih bračnih drugova kad je otuđenje u neposrednoj svezi s razvodom braka.

Odlučna je definicija pojma. Financijska imovina u smislu čl. 67. ZPD obuhvaća financijske instrumente i strukturirane proizvode — prenosive vrijednosne papire, instrumente tržišta novca, udjele u subjektima za zajednička ulaganja i izvedenice. Fizičko zlato, srebro, platina i paladij nisu financijski instrument, pa poglavlje o dohotku od kapitala na njih ne dolazi.

O kakvoj je razlici riječ, pokazuju pojmovi zlatni ETF i papirnato zlato: oba prate istu cijenu kao poluga u ladici, ali stoje u drugom poglavlju zakona. Sam pojam objašnjava geslo porez na kapitalnu dobit.

Isto vrijedi za pravila o nekretninama: rok, uvjet vlastitog stanovanja i prodaja bliskim srodnicima iz čl. 58. ZPD odnose se isključivo na nekretnine i imovinska prava, pa nisu primjenjivi na polugu ili kovanicu.

Otpad kao iznimka i stopa od 12 posto

Iznimka koju gotovo svi vodiči preskaču stoji u istoj rečenici kao i pravilo. Članak 8. st. 2. t. 4. ZPD-a izuzima primitke od otuđenja osobne imovine „osim imovine iz članka 59. ovoga Zakona“, a čl. 59. st. 2. ZPD kaže da se „posebnom vrstom imovine … smatra otpad u skladu s posebnim propisima“. Tko staro zlato preda otkupljivaču kao materijal za preradu, a ne kao polugu ili kovanicu, može upasti upravo u taj porezni slučaj.

Posljedice su dvije i obje su nepovoljne. Prva: čl. 59. st. 3. ZPD isključuje priznavanje izdataka — „Pri utvrđivanju dohotka od imovine iz stavka 1. ovoga članka ne priznaju se izdaci.“ Oporezuje se primitak, a ne razlika prema nabavnoj cijeni. Druga: čl. 62. st. 6. ZPD određuje da porez obračunava i uplaćuje isplatitelj kao porez po odbitku, „po stopi od 12%“.

Primjer izračuna na dan 22. kolovoza 2026.

Formula je kratka jer nema odbitaka. Pretpostavimo da otkupljivač za predani materijal obračuna primitak od 1.500,00 eura:

Porez po odbitku = primitak × 0,12
Neto isplata     = primitak − porez po odbitku

Porez po odbitku = 1.500,00 € × 0,12 = 180,00 €
Neto isplata     = 1.500,00 € − 180,00 € = 1.320,00 €

Nabavna cijena u izračun ne ulazi. Za usporedbu: isti primitak ostvaren prodajom poluge kao osobne imovine ne ulazi u dohodak, pa je porez 0,00 eura. Izračun se temelji na ZPD-u u tekstu do NN 152/24, na snazi od 1. siječnja 2025.

U praksi se to pitanje javlja kod slomljenog zlata i zubnog zlata, gdje je prijelaz prema recikliranju najkraći. Red veličine isplate procjenjuje kalkulator za zubno zlato.

Kada privatna prodaja prelazi u djelatnost

Izuzeće iz čl. 8. ZPD vezano je uz privatnu sferu i nije otporno na gospodarsku djelatnost. Članak 29. st. 1. t. 1. ZPD-a među dohotke od samostalne djelatnosti ubraja i „sve druge posebno nenavedene gospodarstvene djelatnosti“ — tko faktično nastupa gospodarski, tretira se kao obveznik i bez upisa u registar obrtnika. Članak 2. st. 1. Zakona o obrtu (NN 143/13, 127/19, 41/20) definira obrt kao „samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti … sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti“: samostalno, trajno i s namjerom stjecanja dohotka na tržištu.

To ne znači da u pravnom poretku nema nijedne tvrde brojke. Dvije postoje i obje pogađaju onoga tko već posluje. Prva je prag za upis u registar obveznika PDV-a: 60.000,00 eura godišnjeg prometa u tuzemstvu (čl. 90. st. 1. ZPDV; st. 2. za obveznike bez sjedišta u tuzemstvu dodaje prag od 100.000,00 eura prometa u Uniji). Druga je 1.000.000,00 eura: prijeđu li primici u prethodnom razdoblju taj iznos, fizička osoba iz čl. 2. st. 3. postaje obveznikom poreza na dobit prema čl. 2. st. 4. Zakona o porezu na dobit. Ta odredba ne dira privatnog prodavatelja.

Najvažnija posljedica prekvalifikacije nije stopa, nego papir. Prema čl. 34. st. 1. i 2. ZPD slijedi upis u registar poreznih obveznika i utvrđivanje dohotka iz poslovnih knjiga — knjige primitaka i izdataka, popisa dugotrajne imovine, knjige prometa te evidencije o tražbinama i obvezama. Dokaz o nabavi time postaje obveza, dok kod privatne prodaje ne postoji uopće. Kako nastaje otkupna cijena, objašnjava pojmovnik.

Porezne stope ako se prodaja ipak prekvalificira

U Hrvatskoj 2026. ne postoji jedinstvena državna stopa poreza na dohodak. Prirez je ukinut 1. siječnja 2024., a od tada svaka jedinica lokalne samouprave — općina, grad i Grad Zagreb — svojom odlukom određuje vlastite dvije stope unutar zakonskih raspona (čl. 19.a st. 1. i 2. ZPD). Županije za to nisu nadležne.

Ne donese li jedinica odluku, primjenjuju se zakonske stope od 20 % odnosno 30 % (čl. 19.a st. 5. ZPD). Rok za donošenje odluke jest „do kraja studenoga tekuće godine“, s primjenom od 1. siječnja sljedeće godine (st. 3.). Prijelaz s niže na višu stopu događa se prema čl. 19. ZPD na dijelu osnovice iznad 60.000,00 eura, što vrijedi od 1. siječnja 2025. (NN 152/24). Osnovni osobni odbitak iznosi 600,00 eura mjesečno (čl. 14. st. 1. ZPD), ali se odnosi samo na oporezivi dohodak i kod izuzete prodaje metala nema značenja.

Gubitak i godišnja prijava

Prijenos gubitka postoji samo kod dohotka od samostalne djelatnosti i traje pet poreznih razdoblja (čl. 38. st. 3. ZPD). Godišnja prijava podnosi se na Obrascu DOH, a rok glasi „do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu“ (čl. 50. st. 2. ZPD). ⚠️ U pojedinim se godinama taj datum zbog vikenda pomiče, ali pravilo je kraj veljače.

PDV od 25 posto i zašto snižene stope ne pomažu

Kod poreza na dodanu vrijednost slika se okreće: ondje porezna obveza redovito nastaje, a polazište je opća stopa od 25 % iz čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (ZPDV, NN 73/13 do 52/25, zatim NN 151/25 od 15. prosinca 2025., NN 32/26 i NN 48/26; pročišćeni tekst na zakon.hr nosi oznaku „na snazi od 30.03.2026.“).

Snižene stope tu ne pomažu: popisi u čl. 38. st. 2. i 3. ZPDV ne sadrže nijednu poziciju s plemenitim metalom, pa ni kolekcionarske kovanice. Ne pomaže ni odredba o zakonskim sredstvima plaćanja — čl. 40. st. 1. t. e) ZPDV iz oslobođenja izrijekom vadi „kolekcionarske predmete, odnosno kovanice od zlata, srebra ili drugog metala te novčanice koje se u pravilu ne koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja ili kovanice od numizmatičkog interesa“.

Razlog je sistematski: poseban postupak iz čl. 113. – 117. ZPDV govori isključivo o zlatu. Što to znači za kupca bijelog metala, obrađuje vodič kupnja srebra; pojam objašnjava geslo PDV na srebro. Koliko taj postotak nosi u novcu, ovisi o razini na kojoj metal stoji toga dana; trenutačnu razinu bijelog metala pokazuje stranica cijena srebra.

Investicijsko zlato je pravo oslobođenje od plaćanja PDV-a

Odjeljak koji nosi oslobođenje zove se u zakonu doslovno „5.2. Oslobođenje od plaćanja PDV-a“, a odredba je čl. 114. ZPDV. Redoslijed je važan: porezna obveza iz čl. 4. st. 1. ZPDV uredno nastane, a čl. 114. je zatim povuče. Zato je ovdje ispravna riječ oslobođenje, dok je kod poreza na dohodak ispravna posve druga.

Opseg oslobođenja iz t. a) širi je nego što se obično navodi: obuhvaća isporuku, stjecanje unutar Unije i uvoz investicijskog zlata, uključujući certifikate o pojedinačno ili skupno pohranjenom zlatu, zlato kojim se trguje preko računa za zlato te zajmove i zamjene sa zlatom. Točka b) oslobađa i posredničku uslugu. Odvojen je slučaj isporuka zlata središnjim bankama: oslobođena je po čl. 48. st. 1. t. h) ZPDV, ali s pravom na odbitak pretporeza (čl. 58. st. 6.).

Jedna posljedica olakšava život i prodavatelju i kupcu: čl. 113. st. 2. ZPDV propisuje da se „smatra … da se kovanice iz stavka 1. točke 2. ovoga članka ne prodaju u numizmatičke svrhe“. To se ne mora dokazivati, čime se investicijski zlatnik odvaja od područja koje pokriva pojam numizmatika i kolekcionarski novac.

Sažeto: kupac investicijskog zlata ne plaća PDV, ali ne zato što porezni sustav to zlato ne vidi, nego zato što ga vidi i zatim izuzima. Olakšicu objašnjava i geslo oslobođenje od PDV-a za investicijsko zlato.

Pravo izbora za oporezivanje i prijenos porezne obveze

Uz oslobođenje idu dva mehanizma koja privatnog kupca ne obvezuju, ali objašnjavaju zašto računi između poduzetnika izgledaju drukčije. Prvi je pravo izbora za oporezivanje iz čl. 115. st. 1. – 3. ZPDV: tko proizvodi investicijsko zlato ili ga u njega pretvara, može isporuke drugom poreznom obvezniku dobrovoljno oporezivati. Izbor se prethodno prijavljuje nadležnoj ispostavi Porezne uprave i djeluje od prvoga dana sljedećeg mjeseca; postupak razrađuje Pravilnik o PDV-u (NN 79/13 do 16/25, 68/25, 11/26, 35/26).

Drugi je mehanizam prijenos porezne obveze. Za zlato on ne stoji u općem katalogu iz čl. 75. st. 3. ZPDV, pa se ponekad pogrešno zaključuje da ga uopće nema. Stoji u vlastitoj odredbi, čl. 115. st. 4. ZPDV: „U slučaju isporuka zlatnog materijala ili zlatnih poluproizvoda čistoće 325 tisućinki ili veće, ili investicijskog zlata kod kojeg se primjenjuje pravo izbora za oporezivanje …, porezna obveza prelazi na primatelja.“ Na računu tada obvezno stoji napomena „prijenos porezne obveze“ odnosno „reverse charge“ (čl. 79. st. 7. ZPDV).

Zašto pretporez ipak nije uvijek isključen

Pravilo je da oslobođenje iz čl. 114. ne nosi pravo na odbitak pretporeza (čl. 58. st. 4. t. 1. ZPDV). Postoji, međutim, protuiznimka: čl. 116. ZPDV, pod naslovom „5.4. Pravo na odbitak pretporeza“. Ona odbitak otvara u tri slučaja iz st. 1. — nabava od dobavljača koji je izabrao oporezivanje, nabava ili uvoz zlata koje nije investicijsko pa se u njega pretvara, te usluge promjene oblika, mase ili čistoće. Prema st. 2. proizvođači i prerađivači imaju puno pravo na odbitak, a čl. 131. st. 1. t. 4. ZPDV neosnovan odbitak sankcionira.

Za kupca koji nije porezni obveznik to je bez izravnog učinka, ali objašnjava zašto se cijene formiraju drukčije nego kod robe s redovnim obračunom. Lanac od rafinacije do maloprodaje dopunjuje geslo plemeniti metal, a oporezivanje marže pripada drugom postupku i slijedi u nastavku.

Nema poreza na luksuz ni posebnog poreza na kovine

Prije prijelaza na nasljeđivanje valja zatvoriti pitanje koje se u razgovoru o zlatu otvara gotovo uvijek: postoji li u Hrvatskoj neki dodatni porez vezan uz sam metal. Ne postoji. Zakon o posebnom porezu na luksuzne proizvode, koji je obuhvaćao i proizvode od plemenitih metala, prestao je važiti 1. siječnja 2013. — ukinuo ga je Zakon o prestanku važenja Zakona o posebnom porezu na luksuzne proizvode (NN 143/12). Od toga dana hrvatski porezni sustav ne poznaje porez koji bi se vezao uz materijal kao takav.

Ostaju tri opća poreza kojima se ovaj vodič bavi i nekoliko troškova koji se s porezom na metal lako pobrkaju. Naknada za najam sefa nosi PDV jer je riječ o usluzi, a trošak izrade ili ispitivanja nosi PDV jer je riječ o radu. Ni jedno ni drugo nije porez na zlato, nego redovno oporezovana usluga.

⚠️ Iz nepostojanja posebnog poreza ne slijedi da je kupnja porezno neutralna. Kod srebra, platine i paladija 25 % PDV-a plaća se odmah, a privatna osoba nije porezni obveznik pa taj iznos ne može odbiti: on ostaje dio nabavne cijene i pokazuje se kao trajni razmak između kupovne i prodajne strane. Taj razmak opisuje pojam premija, a red veličine daje kalkulator premije.

Porez na nasljedstva i darove postoji i iznosi 4 posto

Rečenica „Hrvatska nema porez na nasljedstvo“ pojavljuje se često i netočna je. Porez postoji, uređen je Zakonom o lokalnim porezima (ZLP, NN 115/16 do 152/24) i pogađa upravo onu vrstu imovine o kojoj je ovdje riječ. Članak 4. st. 1. ZLP-a glasi: „Porez na nasljedstva i darove plaća se na gotov novac, novčane tražbine i vrijednosne papire (vrijednosnice) te na pokretnine, ako je pojedinačna tržišna vrijednost pokretnina veća od 6700,00 eura na dan utvrđivanja porezne obveze.“ Poluge, kovanice i nakit su pokretnine.

Stopa je jedinstvena i iznosi 4 % (čl. 8. ZLP). Nema razreda po stupnju srodstva, nema raspona i nema županijske odluke koja bi je mijenjala. Ili je stjecatelj oslobođen, ili vrijednost ne prelazi prag, ili se plaća točno 4 %.

Osnovica nije cijena kod trgovca, nego tržišna vrijednost na dan utvrđivanja porezne obveze umanjena za dugove i troškove koji terete stjecanje. Kod poluge sa serijskim brojem vrijednost se izvodi iz mase, čistoće i kotacije toga dana; kretanje kotacija prikazuje stranica povijesne cijene.

Kako se porez izračunava

Porezna osnovica = tržišna vrijednost na dan utvrđivanja obveze − dugovi − troškovi
Porez            = porezna osnovica × 0,04

Primjer za stjecatelja koji nije oslobođen, stanje propisa 22. kolovoza 2026.:
tržišna vrijednost jedne poluge od 250 g = 22.000,00 €
dugovi i troškovi koji terete stjecanje  =    500,00 €
porezna osnovica                         = 21.500,00 €
porez po stopi iz čl. 8. ZLP             = 21.500,00 € × 0,04 = 860,00 €

Izračun vrijedi samo za osobu izvan kruga oslobođenih i samo za predmet čija pojedinačna tržišna vrijednost prelazi prag. Nadležnost je pritom županijska: porez je prihod jedinice područne (regionalne) samouprave prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu stjecatelja, a nema li ga on u Hrvatskoj, prema prebivalištu ostavitelja ili darovatelja (čl. 10. ZLP). Utvrđuje ga porezno tijelo te jedinice, osim ako je županija odlukom i uz suglasnost ministra financija utvrđivanje i naplatu prenijela na Poreznu upravu (čl. 41. st. 4. ZLP).

Prag od 6.700 eura i što on zapravo znači

Iznos od 6.700,00 eura nije rezultat preračuna, nego brojka koju je zakonodavac sam upisao u tekst. Do 31. prosinca 2022. granica je glasila na 50.000,00 kuna; uvođenjem eura zamijenjena je iznosom od 6.636,14 eura (NN 114/22), a od 1. siječnja 2024. podignuta je na okruglih 6.700,00 eura (NN 114/23). Tko danas dijeli staru kunsku brojku s tečajem, dobiva vrijednost iz 2023. i promašuje važeći propis.

Dvije su stvari oko toga praga sigurne. Prvo, prag stoji samo u dijelu odredbe koji govori o pokretninama; gotov novac, novčane tražbine i vrijednosni papiri obuhvaćeni su bez ikakve donje granice. Drugo, 6.700,00 eura ne odbija se od osnovice: čl. 6. st. 1. ZLP osnovicu definira kao tržišnu vrijednost umanjenu za dugove i troškove i nikakav odbitak u toj visini ne predviđa.

Granica ili odbitak — otvoreno pitanje

Iz upravo navedenog izvodi se da je riječ o granici, a ne o neoporezivom iznosu: prijeđe li pojedinačna vrijednost 6.700,00 eura, u osnovicu ulazi cijeli iznos, a ne samo višak. To je zaključak iz teksta zakona, a ne potvrda nadležnog tijela — odgovarajuću potvrdu Porezne uprave nije bilo moguće otvoriti. Vodič je stoga navodi kao izvod, ne kao utvrđenu praksu.

Nesigurno ostaje drugo pitanje. Odredba govori o „pojedinačnoj tržišnoj vrijednosti pokretnina“, dakle u množini, pa iz samog teksta ne slijedi hoće li se zbirka od dvadeset kovanica vrednovati komad po komad ili kao jedan stečeni skup. Službenoga tumačenja nema.

Kovanice s nominalnom vrijednošću

Treće otvoreno pitanje tiče se upravo investicijskih zlatnika. Većina ih nosi nominalnu vrijednost i formalno je zakonsko sredstvo plaćanja u zemlji izdanja. Ulaze li stoga u kategoriju „gotov novac“, gdje donje granice nema, ili u kategoriju „pokretnine“, gdje prag vrijedi? Za nijedan od dvaju odgovora nije pronađen izvor, pa ga ovaj tekst ni ne nudi. Praktična pouka je jednostavna: kod kovanica se na prag ne treba oslanjati kao na sigurnost. Vrijednost pojedinačnog komada procjenjuje kalkulator materijalne vrijednosti, a sam pojam objašnjava geslo materijalna vrijednost.

Krug osoba koje ne plaćaju porez na nasljedstvo

Oslobođenje iz čl. 9. t. 1. ZLP je osobno: obveza po čl. 4. nastaje, ali je zakonom određene osobe ne plaćaju. Navedeni su bračni drug, potomci i preci koji čine uspravnu liniju te posvojenici i posvojitelji u tom odnosu s ostaviteljem ili darovateljem. Preostale točke t. 2. do t. 4. odnose se na stjecanja u vezi s Domovinskim ratom, na Republiku Hrvatsku i jedinice samouprave, na vjerske zajednice i zaklade te na darovanja za posebne namjene; novih kategorija rodbine ondje nema.

🔴 Katalog iz čl. 9. ZLP nije potpun. Još jedno oslobođenje stoji u drugom zakonu: čl. 56. st. 1. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (NN 92/14, 98/19, u primjeni od 1. siječnja 2020.), pod naslovom „Porezna oslobođenja“. Ono obuhvaća životne partnere i njihovu djecu te osobe koje su „u braku, izvanbračnoj zajednici ili životnom partnerstvu s djecom ostavitelja ili darovatelja“, uz uvjet zajedničkog kućanstva u mjerodavnom trenutku. Zet i snaha koji su živjeli u zajedničkom kućanstvu time su oslobođeni po samom zakonu; isto vrijedi za neformalno životno partnerstvo (čl. 4. st. 2. ZŽP).

Tko nije oslobođen, a ipak ne plaća

„Nije oslobođen“ i „plaća 4 %“ nisu ista tvrdnja, i upravo se tu najviše griješi. Kod pokretnina porezni predmet uopće ne nastane dok pojedinačna tržišna vrijednost ne prijeđe 6.700,00 eura, a čl. 4. st. 2. ZLP isključuje porez kad se na isto stjecanje plaća drugi. Brat koji naslijedi manju polugu tržišne vrijednosti oko 3.500 eura ne plaća 4 %, nego ništa; kod kovanice s nominalnom vrijednošću isti zaključak vrijedi samo ako se ona svrstava u pokretnine, a ne u gotov novac, što je otvoreno pitanje. Isti brat koji naslijedi kilogramsku polugu jest u poreznom predmetu, pa razlika nije u srodstvu, nego u vrijednosti komada. Trenutačnu razinu za grubu procjenu daje stranica cijena zlata.

⚠️ Položaj izvanbračnog druga ostaje otvoren. Nasljednopravno je izjednačen s bračnim drugom, ali ga čl. 9. ZLP ne navodi. Porezna uprava ga na svojim stranicama za građane tretira kao bračnog druga, dok je u mišljenju iz 2015. zastupala suprotno. Tekst zakona i praksa se dakle razilaze, i ovaj vodič to bilježi kao otvoreno pitanje, a ne kao rješenje.

Dva nadnevka koja se ne smiju zamijeniti

Kod nasljeđivanja postoje dva datuma i oba su mjerodavna, samo za različite svrhe.

• Porezni nadnevak je dan pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, a ne dan smrti (čl. 7. st. 1. ZLP). Kod darovanja to je dan potpisa ugovora, a ako pisanoga ugovora nema, dan predaje stvari (čl. 7. st. 2. ZLP).
• Nasljednopravni nadnevak je dan smrti ostavitelja. Po njemu se utvrđuje vrijednost ostavine za nužni dio, pri čemu se darovi vrednuju prema stanju u vrijeme darovanja (čl. 73. ZN).

Zašto to kod metala nije sitnica

Između smrti i pravomoćnosti rješenja u praksi prođu mjeseci. Kod nekretnine je učinak obično malen, kod plemenitog metala nije: kotacija se u tom razdoblju može pomaknuti dvoznamenkasto, a s njom i tržišna vrijednost koja odlučuje i o prelasku praga od 6.700,00 eura i o visini osnovice. Nasljednik koji je vrijednost izračunao na dan smrti može se u rješenju susresti s posve drugom brojkom. Raspon takvih pomaka pokazuje stranica povijesne cijene, a preračun mase u vrijednost olakšava kalkulator za zlato.

Prijava i rok plaćanja od 15 dana

Za porez na nasljedstva i darove ne postoji porezni obrazac. ZLP ga ne propisuje, a „prijava“ se sastoji u tome da ispravu o stjecanju netko dostavi poreznom tijelu. U pravilu to nije građanin:

• javni bilježnik dostavlja ispravu o stjecanju u roku od 30 dana (čl. 45. st. 1. ZLP);
• sudovi i druga javnopravna tijela dostavljaju svoje odluke u roku od 15 dana nakon isteka mjeseca u kojem je odluka postala pravomoćna (čl. 45. st. 2. ZLP).

Vlastita obveza stjecatelja postoji samo iznimno: kad isprava o stjecanju nije ovjerena kod javnog bilježnika niti ju je izdao sud ili drugo javnopravno tijelo. Tada je rok 30 dana od njezina nastanka (čl. 45. st. 4. ZLP). U slučajevima iz čl. 4. st. 2. i čl. 9. ZLP porezno tijelo uopće ne donosi rješenje (čl. 45. st. 6. ZLP).

Darovanje iz ruke u ruku

Ovdje se otvara praznina koju vrijedi razumjeti. Članak 482. Zakona o obveznim odnosima traži oblik samo za darovanje bez predaje stvari; darovanje pokretnine uz istodobnu predaju valjano je i bez ikakve isprave. Kod predaje kovanica ili poluga iz ruke u ruku često dakle ne nastane nikakva isprava o stjecanju koju bi netko mogao proslijediti. Lanac obavještavanja ostaje prazan, a porezna obveza iz čl. 4. ZLP time ne nestaje.

Rok plaćanja iznosi 15 dana od dostave rješenja (čl. 45. st. 5. ZLP). Prekršajne odredbe čl. 55. ZLP vežu se uz pravne osobe, obrtnike, osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost i odgovornu osobu u pravnoj osobi; obična fizička osoba ondje nije navedena. ⚠️ To nije isto što i „bez ikakve posljedice“: opće prekršajne odredbe Općeg poreznog zakona za ovu su svrhu ostale neprovjerene, a naknadno utvrđivanje poreza i zatezne kamate ne ovise o prekršaju.

Podrijetlo imovine kao stvarni problem dokazivanja

Najskuplji porezni rizik kod plemenitih metala u Hrvatskoj ne leži u prodaji, nego u pitanju odakle imovina potječe. Ne može li Porezna uprava pratiti izvore, utvrđuje drugi dohodak iz razlike između vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena (čl. 76. ZPD). Obračun ide po čl. 78. st. 1. ZPD, a st. 2. propisuje da se obračunani porez uvećava za 100 %.

⚠️ Sam postotak iz st. 1. treba čitati s ogradom o stanju teksta. Pročišćeni tekst uz čl. 78. navodi „(NN 115/16, 138/20)“ i čita se sa stopom od 36 %, dok čl. 16. prijelaznih odredbi NN 138/20 riječi „stope od 36%“ zamjenjuje riječima „stope od 30%“. Te se dvije stvari ne daju bez ostatka pomiriti, pa ovaj tekst ne navodi nikakav zaokružen umnožak, nego upućuje na čl. 78. st. 1. i st. 2. ZPD i na provjeru važećeg teksta na dan primjene.

Poziv Porezne uprave i rok od 60 dana

Postupak počinje ranije i mirnije nego što se očekuje. Kod znatnih odstupanja između prijavljenih primitaka i imovine Porezna uprava poziva fizičku osobu da dostavi Izjavu fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine (čl. 89. st. 3. ZPD). Ne postupi li osoba po pozivu ili ne priloži vjerodostojnu dokumentaciju, tijelo u roku od 60 dana pokreće postupak iz čl. 76. (čl. 89. st. 6. ZPD). Predmet čl. 89. je prikupljanje podataka; porezne stope u njemu nema.

Pouka je kratka i vrijedi neovisno o tome što je prodaja izvan pojma dohotka. Račun o kupnji, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju i ugovor o darovanju nisu vrijedni zbog obračuna dobitka, nego zato što su jedini dokaz da metal nije stečen iz neprijavljenih sredstava. Isto vrijedi za urednu evidenciju kod vlastitog čuvanja, čiji okvir opisuje vodič pohrana i osiguranje plemenitih metala.

Identifikacija kupca kod trgovca ima vlastitu pravnu osnovu i obrađena je u vodiču kupnja zlata, a sam pojam objašnjava geslo provjera identiteta. Metal pronađen u zemlji ima posve odvojen pravni put, kojim se bavi vodič zakopavanje plemenitih metala.

Zastara i čuvanje porezne dokumentacije

Pravo na utvrđivanje porezne obveze, na naplatu i na povrat zastarijeva za šest godina, računajući od isteka godine u kojoj je obveza nastala odnosno u kojoj je porez trebalo platiti (čl. 108. st. 1. i st. 2. Općeg poreznog zakona, NN 106/18, 152/24). To vrijedi i za porez na dohodak i za porez na nasljedstva i darove.

🔴 Stara podjela na tri godine relativne i šest godina apsolutne zastare ne postoji od 1. siječnja 2017. Još se uvijek nalazi u tekstovima odvjetničkih ureda i stručnih portala; ondje gdje se pojavi, tekst je zastario u cjelini i ne zaslužuje povjerenje ni u ostalim pojedinostima.

⚠️ Šest godina nije bezuvjetno. Članak 108. st. 3. OPZ-a određuje da u slučajevima iz čl. 28. OPZ zastara prava na utvrđivanje počinje teći tek istekom godine u kojoj je donesena pravomoćna presuda za kazneno djelo, čime se razdoblje može pomaknuti daleko preko šest godina.

Koliko dugo čuvati račune

Zastara i praktična potreba nisu isto. Rok od šest godina veže porezno tijelo, dok se pitanje podrijetla imovine javlja u trenutku kad se imovina pokaže, a to može biti i dvadeset godina nakon kupnje. Dokumentacija o metalu zato se drži dulje od zastare, a ne do nje.

Obveze trgovca su drugo pitanje: njega uz čl. 117. ZPDV vežu vlastita pravila o računima, evidencijama i rokovima čuvanja, o čemu govori vodič kupnja zlata. Za privatnu osobu vrijedi jednostavnije mjerilo: papir koji objašnjava kako je metal došao u posjed vrijedi više od papira koji objašnjava koliko je na njemu zarađeno.

Doseg ovog poreznog pregleda i njegove granice

Tekst opisuje hrvatske propise onako kako su glasili na dan redakcijskog zaključka, 22. kolovoza 2026. Mjerodavna stanja tekstova jesu: ZPD do NN 152/24, na snazi od 1. siječnja 2025.; ZPDV NN 73/13 do 48/26, s pročišćenim tekstom označenim „na snazi od 30.03.2026.“; ZLP do NN 152/24, s čl. 4. u tekstu NN 114/23 na snazi od 1. siječnja 2024.; OPZ s čl. 108. u tekstu NN 106/18 i 152/24; ZŽP NN 92/14 i 98/19; ostali tekstovi u konsolidiranoj verziji na zakon.hr, stanje baze 22. kolovoza 2026. Na portalu za savjetovanja objavljen je i nacrt prijedloga izmjena i dopuna ZPD-a čiji sadržaj i vrijeme stupanja na snagu ovdje nisu provjereni, pa prije primjene na konkretan slučaj provjerite tekst na dan primjene.

Nekoliko pitanja tekst svjesno ostavlja otvorenima, jer za njih nije pronađen izvor koji bi izdržao provjeru: je li prag od 6.700,00 eura granica ili odbitak, vrednuju li se pokretnine pojedinačno ili kao skup, ulaze li investicijski zlatnici s nominalnom vrijednošću u kategoriju „gotov novac“ i kako stoji izvanbračni drug u čl. 9. ZLP. Gdje god se u tekstu pojavi riječ „otvoreno“, ona nije stilska ograda, nego oznaka da odgovora nema.

Ono što vodič ne radi jednako je važno: ne daje poreznu ni pravnu ocjenu pojedinačnog slučaja, ne zamjenjuje poreznog savjetnika, odvjetnika ni javnog bilježnika i ne sadrži nikakvu preporuku za ulaganje ni procjenu budućih cijena. Prekvalifikacija u samostalnu djelatnost, procjena tržišne vrijednosti u ostavinskom postupku i postupak o podrijetlu imovine područja su u kojima pogrešna vlastita ocjena stoji znatno više od jednog savjetovanja.

Za susjedna pitanja postoje zasebni tekstovi: uvjeti pod kojima poluga ili kovanica ulazi u pojam investicijskog zlata obrađeni su u vodiču kupnja zlata, razlika prema bijelom metalu u vodiču kupnja srebra, a bijeli plemeniti metali u vodiču platina i paladij. Ostali pojmovi objašnjeni su u pojmovniku.